Sahrana Josipa Broza Tita održana je 8. maja 1980. godine u Beogradu i važi za jedan od najvećih državnih događaja tog vremena. Više od četiri decenije kasnije pojedini detalji tog dana i dalje izazivaju rasprave, a najviše pitanja otvara tvrdnja o tome šta se nalazilo u kovčegu koji je javnost gledala.
Posljednji ispraćaj pratili su milioni ljudi, a u glavni grad Jugoslavije stigle su delegacije iz brojnih država svijeta. Godinama kasnije pojavila se priča koja je cijeli događaj stavila u drugačije svjetlo.
Sve je počelo mjesecima prije sahrane
Titovo zdravstveno stanje ozbiljno se pogoršalo početkom 1980. godine. Zbog problema s cirkulacijom primljen je u bolnicu u Ljubljani, gdje su ljekari pokušavali spasiti njegovu lijevu nogu.
Liječenje nije dalo očekivani rezultat, pa mu je noga amputirana 20. januara. Nakon toga pojavile su se dodatne komplikacije: problemi s bubrezima, srcem i plućima.
Borba ljekara i briga cijele zemlje
Tita je liječio tim vrhunskih stručnjaka, a njegovo stanje pratila je praktično cijela Jugoslavija. Medicinski bilteni bili su sve zabrinjavajući.
Poremećaji u radu bubrega zahtijevali su dijalizu, a istovremeno su se javljali poremećaji srčanog ritma, slabljenje srca i unutrašnja krvarenja. Josip Broz Tito preminuo je 4. maja 1980. godine u Ljubljani.
Put do Beograda i ogromna ceremonija
Titovi posmrtni ostaci prevezeni su prema Beogradu, gdje su hiljade ljudi čekale da mu odaju posljednju počast. Sahrana je okupila veliki broj stranih državnika i političkih delegacija, a televizijski prijenos pratili su milioni gledalaca.
Upravo zbog te ogromne medijske izloženosti svaka kasnija tvrdnja o događajima tog dana izazivala je veliku pažnju.
Tvrdnja o pijesku u kovčegu
Bivši visoki funkcioner službe državne bezbjednosti Obren Đorđević svojevremeno je iznio tvrdnju da se tokom dijela javnog oproštaja u kovčegu navodno nije nalazilo Titovo tijelo. Prema njegovoj verziji, zbog stanja tijela nakon dugog liječenja i smrti pojavili su se problemi koji su otežavali prvobitne planove.
Đorđević je tvrdio da je kovčeg koji je javnost gledala bio ispunjen pijeskom kako bi imao odgovarajuću težinu. Ta tvrdnja pokrenula je brojne teorije o Titovoj sahrani.
Postoji i drugačija verzija
Đorđevićevo svjedočenje nije jedino. Postoje navodi ljudi uključenih u medicinske i pogrebne procedure prema kojima je Titovo tijelo nakon smrti pripremljeno za transport i smješteno u posebno pripremljen kovčeg.
Historijski izvori također bilježe da su posmrtni ostaci prevezeni iz Ljubljane u Beograd i da je Tito sahranjen u Kući cvijeća. Zbog suprotstavljenih svjedočenja, priča o pijesku ostala je tvrdnja oko koje ne postoji potpuna saglasnost.
Je li Tito sahranjen dva puta?
Dodatnu misteriju izazvao je još jedan detalj. Prema kasnijim svjedočenjima ljudi uključenih u organizaciju, ceremonijalni dio sahrane pred kamerama nije bio i konačan završetak ukopa.
Problem je bila ogromna mermerna ploča teška nekoliko tona, koju nije bilo praktično postavljati pred svjetskim televizijskim kamerama. Zato je nakon javne ceremonije izvršen dodatni tehnički dio ukopa, a grobnica je konačno zatvorena bez prisustva šire javnosti.
Šta piše na grobu
Posjetioci Kuće cvijeća godinama su primjećivali i jednostavnost nadgrobne ploče. Na bijelom mermeru piše samo:
„JOSIP BROZ TITO 1892–1980“
Nema crvene zvijezde niti drugih političkih simbola koji su tokom njegovog života bili snažno povezani s državom kojom je upravljao. I taj detalj postao je osnova za različite teorije, iako sam po sebi nije dokaz da je s ukopom bilo nešto neobično.
Šta se zaista zna
Tvrdnja da je u javno izloženom kovčegu bio pijesak privlači veliku pažnju upravo zato što zvuči nevjerovatno. Ipak, za nju ne postoji dovoljno pouzdana dokumentacija da bi se mogla predstaviti kao nesporna historijska činjenica.
S druge strane, dobro su dokumentovani Titovi teški zdravstveni problemi u posljednjim mjesecima života, liječenje u Ljubljani, smrt 4. maja i velika državna sahrana četiri dana kasnije.
Zato je jedna od najvećih sahrana 20. stoljeća i danas okružena pričama koje otvaraju isto pitanje: zna li javnost zaista svaki detalj onoga što se tog 8. maja događalo iza zatvorenih vrata?
