Ne stanuje svijest o državi i njenoj odbrani u policiji i Tužilaštvu koje postupaju po zakonu. Ta svijest stanuje ili ne stanuje u političkim predstavnicima izabranim na demokratskim izborima.
Policija i Tužilaštvo moraju da rade svoj posao ali oni su samo instrument vlasti.
Ukoliko je vlast koja se obnaša u ime većine državi lojalnih građana donijela političku odluku o tome da se ne ide u hapšenje Milorada Dodika, otuda je jasno zbog čega Tužilaštvo i policija olako pronalaze odgovore za nepostupanje, piše Patrija.
Političku odluku o ulasku u rat i odbranu nezavisnosti Bosne i Hercegovine koja je bila izvrgnuta agresiji nije donio ministar unutaršnjih poslova, nego Alija Izetbegović, kao politička figura koja je u to doba imala i legalitet, ali i demokratski legitimitet da donosi odluke u ime građana lojalnih Bosni i Hercegovini. MUP RBiH bio je samo instrument u rukama Izetbegovića. Međutim, Izetbegović je u tome trenutku i u tome djelu imao prave kadrove, čije je stručno mišljenje uvažavao.
Političku odluku o hapšenju Milorada Dodika, a očito je da je takva potrebna, ne mogu donijeti Tužilaštvo i policija jer oni nisu ni zaduženi da se bave politikom. Po svoj prilici, odluku da se ne ide u hapšenje Milorada Dodika donijeli su oni koji u ovom trenutku predstavljaju vlast u ime građana lojalnih državi – Elmedin Konaković i Nermin Nikšić.
Na koncu to se moglo naslutiti iz njihovih izjava koje su davali u javnosti.
“Nećemo u slučaju nepoštivanja nekih sudskih odluka i presuda slati naoružane ljude na naoružane ljude, jer Milorad Dodik kontroliše jedan dio MUP-a Rs”, kazao je to Elmedin Konaković prije desetak dana.
“Kako secesija u bosanskohercegovačkim prilikama ne može biti mirna, bitno je sačuvati hladnu glavu i smiriti tenzije kako bi sve i ostalo na političkom i pravnom terenu”, kazao je to Nermin Nikšić.
Iz izjava dvojice lidera iz aktuelne vlasti jasno je manje-više sve. Konakoviću i Nikšiću ne treba strogo suditi jer oni nisu jedini krivci zbog toga što su se našli na mjestu donošenja političkih odluka.
Treba konačno prestati okrivljavati trubu što ne trubi a početi na odgovornost pozivati trubače. Truba je instrument, a trubači izgleda da imaju kapacitet pluća tek onda kada treba da se trubi protiv političke konkurencije u Sarajevu, a nikada protiv političkih neprijatelja države u Banjoj Luci i Grudama.
Trenutni javni pritisak je apolitičan. Govori se da država treba da uradi nešto, da institucije treba da poduzmu mjere. To je, razumije se, tačno. Međutim, odluku o tome donose oni koji su imali mogućnost da tokom raspodjele vlasti u istu postave svoje kadrove, a to su u ovom slučaju Elmedin Konaković i Nermin Nikšić.
Budući da je sada već izvjesno kako pomenuti neće dati nikakav odgovor na Dodikov separatistički poduhvat, može se konstatovati da će Konaković, Nikšić te Forto koji u skladu sa očekivanjima svih sada očituje svoje nepostojanje, onako kako su slavno došli na vlast, a došli su na logici nezamjeranja i popuštanja Dodiku i Čoviću, tako će neslavno zbog iste logike s nje i otići. Što prije, to bolje za Bosnu i Hercegovinu, piše Patrija.
Izvor: Slobodna Bosna
