Foto: Wikimedia.org. By Wilfredor licencesed under CC0 1.0

Voljeni nikad ne odlaze -Oni zauvijek ostaju da žive u našem srcu: Kako nastaviti život posle gubitka

Dragi ljudi ne odlaze već ostaju da žive vječno u svakom srcu u kojem su ostavili trag. Gubitak drage osobe svako doživljava drugačije. Neko pati javno, neko pati u tajnosti… Neko pati dugo, nekome je potrebno malo vremena da se vrati na staro…

Bilo kako bilo, ne postoji dobar i loš način da za nekim patite. Isto tako ne biste trebali nikoga osuđivati zbog načina na koji se ponaša u tom periodu.

Možda ćete često naići na osobe koji su izgubili zaista blisku osobu a često izlaze van sa osmjehom na licu kao da se ništa nije dogodilo. To ne znači da takve osobe nemaju emocija, već znači da je to njihov način da se izbore sa svim.

Image by Gundula Vogel from Pixabay.com

Svaki gubitak treba vremena da se prihvati i svako bi trebao sebi priušti to vrijeme. Ono što je važno shvatiti jeste da bol neće nestati ako ga ignorišete. Uvijek je bolje ispoljiti svoje emocije ili se nekome izjadati. Nije dobro ni glumiti snagu kada je sasvim u redu biti i slab.

Previše je onih koji uzmu prevelik zalogaj – objasne sebi da moraju biti jaki i preboljeti svaki gubitak tako što neće pustiti suze, ali morate shvatiti da se svaki gubitak mora prežaliti. Izgubiti dragu osobu izaziva strašnu bol. Ali taj gubitak ne predstavlja vječni kraj.

Ta osoba nastavlja živi u svakom srcu u kojem je ostavila trag. I potrudite se da joj dopustite da živi srećno u vašem srcu… Oživljavajte lijepe i drage uspomene te osobe, činite ono što je ona voljela činiti… Namijenite joj često po koju kafu ili čašu vina.

Image by Ingela Skullman from Pixabay

Sjetite se kako ta osoba ne bi voljela da vas vidi tužne i skrhane, već sa osmijehom na licu. Kada jedna osoba postane samo uspomena, ta uspomena postaje blago… Odnosite se prema tome na taj način.

Izvor: oazaznanja.com

Credit featured image: Wikimedia.org. By Wilfredor licencesed under CC0 1.0

Check Also

Sa 39 godina, dok mi je doktorka pregledala veliki stomak, iznenada me je upitala: „Da li vas je muž ikada prisiljavao da radite nešto što niste želeli?“ Uplašeno sam odgovorila: „Da… već 17 godina.“ Doktorka je zaćutala, a zatim pitala: „Zašto nikome niste rekli sve do sada?“ Ali kada sam joj objasnila šta mi je muž radio svake noći, izraz njenog lica potpuno se promenio…

Emily je doktorici ispričala da je suprug noću fotografiše i mjeri joj stomak. Razlog je bila briga, ali ne i pristanak.

Odgovori