Geolozi i seizmolozi već godinama upozoravaju da pojedini dijelovi Evrope imaju znatno veći seizmički rizik od ostalih. Pažnja stručnjaka posebno je usmjerena na mediteransko područje, gdje se susreću velike tektonske ploče i gdje su se kroz historiju više puta dogodili snažni potresi.
Stručnjaci ipak naglašavaju da se ta upozorenja ne smiju tumačiti kao prognoza. Zemljotrese i dalje nije moguće precizno predvidjeti. Nauka može samo procijeniti gdje je opasnost veća.
Mediteran među najaktivnijim područjima
Jedan od najvećih seizmičkih rizika u Evropi nalazi se u mediteranskom pojasu. Geolozi posebno izdvajaju Grčku, Italiju, Tursku i pojedine dijelove Balkana.
Razlog je u tome što se ispod ovih područja međusobno dodiruju i pomjeraju velike tektonske ploče. Njihovo kretanje stvara naprezanja koja se s vremenom mogu osloboditi u obliku zemljotresa različite jačine.
Tektonske ploče nikada potpuno ne miruju. Pomjeranja su najčešće veoma spora i ljudskom oku neprimjetna, ali se naprezanje duž rasjeda može nakupljati godinama, pa i decenijama. Kada stijene više ne mogu izdržati pritisak, dolazi do naglog pomjeranja i oslobađanja energije, a rezultat je zemljotres.
Nauka ne može odrediti datum
Jedna od najvažnijih poruka stručnjaka jeste da današnja nauka ne može unaprijed odrediti tačan datum, sat i mjesto velikog zemljotresa. Geolozi mogu procjenjivati dugoročni rizik na osnovu aktivnih rasjeda, historijskih podataka i kretanja tla. Ne mogu, međutim, sa sigurnošću reći da će se određeni potres dogoditi određenog dana.
Za procjenu rizika koriste se podaci o ranijim zemljotresima, geološka struktura tla, aktivni rasjedi i mjerenja pomjeranja zemljine kore. Na osnovu toga izrađuju se seizmičke karte koje pokazuju koje su regije izloženije opasnosti.
Grčka, Turska i Italija
Područje Egejskog mora, zapadne Turske i Grčke spada među najaktivnije seizmičke zone u ovom dijelu svijeta. Na tom prostoru postoji veliki broj aktivnih rasjeda, a snažni potresi zabilježeni su i u novijoj historiji. Zbog toga geolozi tu regiju prate s posebnom pažnjom.
Ni Italija nije bez rizika. Ima dugu historiju razornih zemljotresa, a posebno su osjetljiva područja centralne i južne Italije, gdje aktivni rasjedi prolaze kroz gusto naseljene regione. U takvim sredinama najveći problem često nije sama jačina potresa, nego starost i kvalitet pojedinih građevinskih objekata.
Balkan nije izvan seizmičke zone
Zemlje Balkana također se nalaze u aktivnom području. Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija tokom prethodnih godina više puta su osjetile zemljotrese različitog intenziteta.
Većina njih prođe bez ozbiljnih posljedica, ali historija pokazuje da su ovaj dio Evrope povremeno pogađali i snažni, razorni potresi. To ne znači da regionu neposredno prijeti katastrofa. Znači da mogućnost snažnih zemljotresa treba uzeti u obzir pri gradnji i planiranju infrastrukture, a posebno je važna kontrola starijih objekata koji nisu građeni prema modernim seizmičkim standardima.
Magnituda nije jedini faktor
Kada se govori o mogućim posljedicama, magnituda nije jedini važan faktor. Veliku ulogu imaju i dubina epicentra, udaljenost od naseljenih područja, kvalitet građevinskih objekata, gustina stanovništva i spremnost hitnih službi.
Zato zemljotres iste jačine u jednom području može izazvati ograničenu štetu, a u drugom katastrofalne posljedice. Najveći rizik često predstavljaju zgrade koje nisu projektovane ili izgrađene tako da izdrže snažno podrhtavanje. Urušavanje zidova, krovova i cijelih objekata može uzrokovati najveći broj povreda i smrtnih slučajeva.
Problem mogu biti i prekidi infrastrukture. Snažan potres može oštetiti puteve, mostove, vodovod, elektroenergetsku mrežu i telekomunikacije, a pojedina mjesta mogu ostati odsječena upravo kada im je pomoć najpotrebnija.
Priprema može napraviti razliku
Brzina reakcije nakon velikog potresa može odlučivati o životima. Vatrogasci, hitna pomoć, policija i civilna zaštita moraju imati unaprijed razrađene planove, a bolnice i ključne institucije trebaju moći nastaviti rad i nakon jakog podrhtavanja.
I građani mogu učiniti mnogo. Teški ormari i police mogu se pričvrstiti za zid, a teški predmeti ne bi trebali stajati iznad kreveta ili mjesta na kojima ljudi često borave. Korisno je znati i gdje se u domu nalaze glavni ventili za vodu i plin te prekidači za struju.
Šta raditi tokom zemljotresa
Ako ste u zatvorenom prostoru, preporuka je zaštititi se od predmeta koji mogu pasti. Treba se skloniti ispod čvrstog stola ili uz stabilan komad namještaja i zaštititi glavu. Tokom podrhtavanja ne preporučuje se panično trčati niz stepenice niti koristiti lift.
Na otvorenom se treba udaljiti od zgrada, električnih stubova, stabala i drugih objekata koji mogu pasti. Ako vozite, automobil treba sigurno zaustaviti dalje od mostova, tunela i nadvožnjaka. Nakon glavnog potresa mogu uslijediti i naknadna podrhtavanja.
Oprez s navodnim prognozama
Nakon gotovo svakog jačeg zemljotresa na društvenim mrežama počnu se širiti navodne prognoze o narednom velikom potresu. Takve tvrdnje treba posmatrati s velikim oprezom, jer nauka trenutno nema metodu koja može pouzdano predvidjeti tačan datum i vrijeme zemljotresa.
Stručnjaci procjenjuju rizik, ali to nije isto što i prognoza konkretnog događaja. Glavna poruka nije da će razorni zemljotres sigurno pogoditi određeni grad ili državu u skorije vrijeme. Poruka je da postoje dijelovi Evrope s poznatim seizmičkim rizikom u kojima je važno ulagati u sigurnost.
Umjesto straha, najbolja zaštita ostaju kvalitetna gradnja, informisanost građana i dobro pripremljene službe koje mogu brzo reagovati kada je to potrebno.
