“Aleksandar Vučić, Viktor Orbán i Milorad Dodik važe za najveće remetilačke faktore na Balkanu. Njihovo savezništvo im daje političku snagu, ali istovremeno sve više ojačava i otpor protiv njihove politike”, piše Christian Rechenberg, dopisnik studija ZDF u Beču.
Prošle subote, javnost je dobila uvid u trenutno stanje moći i autoriteta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Uz velike napore, uspio je okupiti pristalice u Beogradu kako bi pokrenuo dugo najavljenu političku kontraofanzivu. No, umalo je doživio potpuni fijasko – umjesto očekivanih 200.000 ljudi, došlo je jedva četvrtina tog broja, a mnogi su, prema navodima, dovedeni iz susjednih zemalja sa srpskim stanovništvom. “Ovako ne izgleda moć”, komentarišu analitičari.
Snaga dolazi s juga: Novi Pazar šalje poruku
Istovremeno, sve snažniji studentski pokret u malom srbijanskom gradu Novom Pazaru poslao je tiho, ali snažno upozorenje. Studenti su iskazali solidarnost s bošnjačkom manjinom u tom gradu.
“Festival nade”, nazvao je to politički analitičar Vedran Džihić, dok su u Beogradu Vučićevi simpatizeri, prema njegovim riječima, “gledali vođu na putu poraza”.
U Strazbur je stiglo 80 studenata iz Srbije. Svojom biciklističkom demonstracijom od 1.000 kilometara htjeli su da protestuju protiv predsjednika Vučića u EU.
Vučić, Orbán i Dodik: Savez nacionalista
Jedina prava podrška Vučiću, pokazuju subotnja dešavanja, dolazi od dvojice istomišljenika – premijera Mađarske Viktora Orbána, koji se javio video porukom, i lidera bosanskih Srba Milorada Dodika, koji se lično pojavio na bini, uprkos tome što je za njim raspisana međunarodna potjernica u Bosni i Hercegovini.
Poruka ovog trija bila je jasna: Zapad navodno pokušava da “pravim Srbima i Mađarima diktira kako da žive, pa čak i da ih uništi.”
Dodik: Autokrata s podrškom iz Beograda
Iza ovog saveza kriju se konkretni politički, ali i lični finansijski interesi. Milorad Dodik je predsjednik siromašne i politički poluautonomne Republike Srpske, entiteta unutar Bosne i Hercegovine sa srpskom većinom.
Kao tvrdi autokrata i nacionalista, Dodik otvoreno radi na pripajanju RS-a Srbiji, ignoriše odluke državnih institucija, za što je već osuđivan, i sada je pod istragom bh. pravosuđa.
Uprkos svemu, slobodno putuje zahvaljujući podršci svog saveznika – Aleksandra Vučića.
Vučić i Dodik: “Srbstvo” kao politički projekat
Vučiću Dodik služi dvostruko. S jedne strane, predsjednik Srbije nastoji da se pozicionira kao vođa svih Srba na Balkanu – vizija nalik ideji velike Srbije. S druge strane, Dodik mu pomaže da pažnju skrene sa domaćih problema.
“Vučić je pod velikim unutrašnjim pritiskom. Podržavajući Dodika i izazivajući tenzije u BiH, pokušava fokus javnosti preusmjeriti van granica Srbije”, pojašnjava politolog Florian Bieber sa Univerziteta u Grazu.
Dodik i Vučić su nerazdvojni: Dodik je redovan gost na državnim ceremonijama u Srbiji, njegova porodica ima unosne poslove u toj zemlji, posjeduje srbijansko državljanstvo i zalaže se da ga dobiju i svi građani RS-a.
Njihov zajednički cilj je jasan – očuvanje i širenje “srbstva” kao temelja političke moći.
Orbán i vizija proširenja EU – po njegovim pravilima
Treći član saveza, mađarski premijer Viktor Orbán, postao je ključan za obojicu jer, kao član EU, može blokirati mnoge odluke koje bi Vučiću i Dodiku mogle predstavljati problem. Orbán je to u proteklom periodu često i činio.
Brisel, fokusiran na stabilnost, faktički je zamrznuo pristupne procese Srbije i BiH, što izaziva frustracije u regiji i sve veće okretanje protiv EU – što ide u prilog Orbánovoj anti-Brisel retorici.
Iako nominalno podržava proširenje EU, njegova vizija je jasna: “Što više Orbána u Uniji, to bolje.”
Sve veći otpor autoritarnom triju
Jesu li ova tri lidera zaista jaka politička sila? Ne više, tvrdi Vedran Džihić s Univerziteta u Beču.
“Ova trojka je pod sve većim pritiskom – svi troje su izgubili većinsku podršku naroda.”
Orbánu iduće godine prijeti ozbiljan izborni poraz, i to uprkos izbornom zakonu koji mu ide na ruku. Dodik je, smatraju analitičari, potpuno iscrpio politički kapital unutar BiH. Vučić se pak ne uspijeva izboriti s rastućim studentskim protestima.
“Nalazimo se pred prekretnicom, pred jednim velikim političkim zaokretom”, kaže Džihić.
I dodaje: “Svaka autokratija ima svoj rok trajanja.”
Izvor: Slobodna Bosna
