Mate Mišo Kovač, jedan od najomiljenijih pjevača na prostoru bivše Jugoslavije, preminuo je u 85. godini života u svom domu u Splitu. Prema navodima medija, preminuo je oko 15.30 sati.
Vijest o njegovom odlasku izazvala je duboku tugu među brojnim obožavaocima, ali i u hrvatskoj muzičkoj industriji. Za sobom ostavlja bogat muzički opus koji će, kako ističu mediji, živjeti kroz njegove pjesme.
Gdje će biti sahranjen?
Prema izvorima bliskim porodici, pjevač je izrazio želju da bude sahranjen u Zagrebu. Detalji o konačnom počivalištu, međutim, za sada su nejasni.
Razmatraju se različite opcije, među njima i sahrana u njegovom rodnom Šibeniku, na Svetoj Ani, mjestu koje je za njega imalo posebno značenje.
Njegova smrt dolazi u trenutku kada je njegova muzika ponovo popularna među mlađim generacijama, što dodatno govori o značaju koji je imao za kulturni identitet regiona.
Djetinjstvo i prvi koraci u muzici
Mišo Kovač rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku, a djetinjstvo je proveo u skromnim uslovima. Muzika je od malih nogu bila njegov glavni izvor inspiracije.
Kao šesnaestogodišnjak bio je duboko impresioniran nastupom šibenskog pjevača Ljube Lučeva, što je, kako se navodi, bilo presudno za njegov budući put. Iako je završio srednju industrijsku školu, strast prema muzici ga nije napuštala.
Godine 1961. osvojio je takmičenje „Prvi glas Šibenika“. Ta pobjeda mu je otvorila vrata muzičke industrije, a ubrzo potom potpisao je ugovor s poznatom diskografskom kućom Jugoton.
Zvijezda sedamdesetih
Tokom sedamdesetih godina Kovač je postao prava muzička zvijezda. Hitovi poput „Proplakat će zora“, „Ostala si uvijek ista“ i „Ti si pjesma moje duše“ postali su evergreeni koji su se slušali na slavljima i okupljanjima.
Njegov nastup na Splitskom festivalu 1971. godine smatra se prekretnicom u karijeri. Publika ga je dočekala s oduševljenjem, a emotivnom interpretacijom dotakao je srca prisutnih.
Pratili su ga i teški trenuci, među kojima i saobraćajna nesreća koja mu je ostavila trajne ožiljke. Ipak, uspio se vratiti na muzičku scenu, a njegove pjesme pratile su brojne životne trenutke, od svadbi do trenutaka nostalgije.
Tragedija koja je obilježila život
Privatni život Miše Kovača bio je obilježen teškim gubitkom. Godine 1992. izgubio je sina Edija, što je za njega bila duboka rana.
U tom periodu održao je koncert pod nazivom „Noć svijeća“ u Splitu, na kojem se okupilo 50.000 ljudi u znak podrške i poštovanja prema njegovom sinu. Nakon toga se povukao iz javnog života i godinama se borio s depresijom.
Tokom 1999. godine doživio je još jednu tešku životnu krizu. Ipak, vratio se muzici, a povratak su obilježili novi albumi i dueti s kćerkom Ivanom, koja je nastavila porodičnu muzičku tradiciju.
Priznanja i naslijeđe
Godine 2012. dobio je nagradu Porin za životno djelo, čime je potvrđen njegov doprinos hrvatskoj muzici. Prema navodima iz izvora, prodao je više od 20 miliona ploča.
Prepoznatljiv izgled, brkovi i naočale, postao je njegov zaštitni znak. Mnoge njegove pjesme adaptirane su i na jezicima drugih naroda, čime je dodatno proširio svoj uticaj.
Njegovi koncerti bili su više od muzičkih nastupa. Okupljali su ljude svih generacija i bili svojevrsna putovanja kroz uspomene.
Mišo Kovač ostaće zapamćen ne samo po pjesmama nego i po upornosti kojom se nosio s najtežim životnim iskušenjima. Njegovi hitovi nastavit će da žive u sjećanju onih koji su ih voljeli.
