data-nosnippet>
Toše Proeski preminuo je 16. oktobra 2007. godine u saobraćajnoj nesreći u Hrvatskoj, kada je imao samo 26 godina. Skoro dvije decenije kasnije pažnju javnosti i dalje privlači njegov privatni život, a posebno veza s rukometašicom Andrijanom Budimir.
Vijest o njegovoj smrti potresla je cijeli region. Bio je mlad, uspješan i na vrhuncu popularnosti, a iza sebe je već ostavio pjesme koje su obilježile jednu generaciju.
Ljubav koja je prošla kroz razdvajanje i ponovni susret
Iako je bio jedna od najpoznatijih muzičkih zvijezda u regionu, Toše je nastojao sačuvati privatnost. Nije volio javno govoriti o detaljima svojih emotivnih odnosa.
Veza s Andrijanom Budimir počela je 2001. godine. Prema dostupnim biografskim navodima, u jednom periodu krenuli su različitim putevima, ali emocije među njima nisu potpuno nestale.
Nakon godina razdvojenosti ponovo su se zbližili. Posebno se spominje Tošeov rođendan 2007. godine, kada su, prema tim navodima, odlučili obnoviti odnos i pokušati graditi zajednički život. Razmišljali su i o zajedničkoj budućnosti, ali ih je iznenadna tragedija spriječila u tome.
Nakon njegove smrti Andrijana se suočila s velikim gubitkom. U kasnijim pričama o njihovom odnosu spominjala je i žaljenje što s pjevačem nije dobila dijete.
U javnosti su se pojavile i informacije o nesuglasicama između Tošeove porodice i Andrijane, u vezi s privatnim pitanjima, nasljedstvom i materijalima koje je pjevač ostavio. Važno je razlikovati potvrđene činjenice od medijskih nagađanja, a bez pouzdanih dokaza ne može se sa sigurnošću tvrditi šta se zaista događalo.
Prema biografskim navodima, Andrijana je kasnije nastavila život u Skoplju. Tamo je s partnerom, koji se bavi ugostiteljstvom, dobila sina Maksima.
Djetinjstvo u kojem je muzika bila svakodnevica
Toše, čije je puno ime Todor Proeski, rođen je 25. januara 1981. godine u Prilepu, a odrastao je u Kruševu. Majka Domenica imala je lijep pjevački glas, a otac Nikola dobro je svirao gitaru i mandolinu.
Važnu ulogu imala je i starija sestra Dora. Zajedno su slušali različite muzičke pravce, a posebno rock, što mu je pomoglo da razvije vlastiti ukus.
Muzičko školovanje nastavio je na muzičkoj akademiji u Skoplju, gdje je boravio u internatu i dijelio sobu s još pet učenika. Prema biografskim navodima, bio je među najboljim studentima solo pjevanja svoje generacije, a do kraja školovanja nedostajalo mu je još nekoliko ispita.
Osim pjevanja, svirao je klavir, klarinet, saksofon i bubnjeve, a posebno je volio gitaru. Planirao je i koncert klasične muzike povezan sa završnim akademskim radom.
Prvi nastupi i uspjesi
Prvi značajniji nastup imao je sa deset godina, kada je izveo „Ave Maria“. Već naredne godine nastupio je na dječijem festivalu Zlatno Slavejče s pjesmom „Jas i mojot dedo“.
Borio se s nervozom, koja se, prema biografskim navodima, ponekad manifestovala i kroz jake glavobolje. Ipak je nastavio raditi na sebi.
Pojavio se i u holivudskom filmu „Mirotvorac“, u kojem su glavne uloge imali George Clooney i Nicole Kidman. U filmu je imao manju ulogu kao član hora.
Pravi zamah karijere uslijedio je 1997. godine, kada je pobijedio na festivalu Melfest s pjesmom „Yesterday“ grupe The Beatles. Iste godine nastupio je na Makfestu s pjesmom „Let Me Go“.
Među pjesmama s početka karijere izdvojile su se „Usni na usni“ i „Sonce vo tvoite rusi kosi“. Godine 1998. okušao se na makedonskom izboru za Eurosong s pjesmom „Ostani do kraja“.
Želja da postane još bolji
Toše nije želio stati na dostignutom. Prema biografskim podacima, boravio je u New Yorku, gdje je pjevanje usavršavao kod profesora koji je radio s tenorom Lucianom Pavarottijem.
Čovjek kojeg publika nije zaboravila
Uprkos velikoj slavi, ostavljao je utisak jednostavnog i pristupačnog čovjeka. Njegov poznati pozdrav „Ve sakam site“, odnosno „Volim vas sve“, postao je jedan od simbola njegove povezanosti s publikom.
Slušali su ga u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i drugim državama regiona. I danas se njegove pjesme čuju na radiju, televiziji i koncertima posvećenim njegovom stvaralaštvu.
Svaka godišnjica smrti iznova podsjeti javnost na mladića koji je glasom povezivao ljude različitih generacija. Za jedne je ostao omiljeni pjevač mladosti, za druge simbol iskrenosti i dobrote, a za mnoge jednostavno glas koji podsjeća na jedno posebno vrijeme.
