Pero Petrašević, bivši pripadnik jedinice „Škorpioni“, priznao je da je učestvovao u ubistvu 272 Bošnjaka tokom rata u Bosni i Hercegovini. Prema navodima iz izvora, pred sudom je izrazio kajanje i zatražio pravednu presudu, a osuđen je na 13 godina zatvora.
Njegova izjava privukla je veliku pažnju javnosti. Priznanja pripadnika vojnih i paravojnih formacija rijetka su, pa se Petraševićev slučaj navodi kao važan za razumijevanje zločina iz rata i pitanje pravde u regionu.
Izvor: izvorno.info
Ko su bili „Škorpioni“
Prema izvoru, „Škorpioni“ su formirani tokom rata kao paravojna formacija koja se povezuje sa ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Navodi se da je jedinica bila pod komandom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije te da je korištena u operacijama koje su uključivale etničko čišćenje i ubistva.
U izvoru se također tvrdi da su pripadnici jedinice bili poznati po brutalnosti prema civilima, posebno Bošnjacima. Među operacijama se spominju i masakri u Srebrenici i drugim dijelovima Bosne.
Kajanje i osjećaj izdaje
Petrašević je pred sudom govorio o svojim unutrašnjim previranjima. Posebno se osvrnuo na odnos prema državi za koju je, kako kaže, bio spreman dati život.
„Nekada čak i požalim što nisam poginuo. Bio sam spreman dati život za svoju zemlju, ali me ona prodala. Meci i udarci nisu bol; prodala me država, to je bol.“
Slične riječi izgovorio je i kada je govorio o položaju pripadnika jedinice nakon rata: „Služba je oprala ruke od nas, a država Srbija nas je pustila niz vodu.“ Time je ukazao na osjećaj napuštenosti i prebacivanja odgovornosti na vojnike.
Život prije rata
Petrašević je rođen u Sarajevu, u naselju Hrasno. Otac mu je radio u Hidrogradnji, a majka je bila učiteljica. Odrastao je u porodici koja je bila uklopljena u lokalnu zajednicu.
Prije rata je, navodi se, često posjećivao prijatelje Bošnjake tokom Bajrama. Upravo taj kontrast između ranijih odnosa i kasnijih zločina izvor ističe kao jedan od najteže shvatljivih dijelova njegove priče.
Optužbe na račun nadređenih
U intervjuu je Petrašević iznio teške optužbe na račun svojih nadređenih. Tvrdi da su jedinicu koristili za lične ciljeve, uključujući pljačku i sticanje imovine.
„Proglasili su nas paravojnom formacijom, optužili da smo išli u pljačkaški rat“, istakao je. U izvoru se navodi da se mnogi pripadnici jedinice osjećaju kao žrtve sistema koji ih je iskoristio. Time se otvara i pitanje odgovornosti unutar vojnog lanca komandovanja.
Snimci zločina
Petrašević je govorio i o snimcima zločina koje je jedinica snimila. Prema njegovim riječima, javnosti je dostupan samo kratak video od pet minuta, dok cijeli materijal traje 160 minuta.
„To je prava istina“, rekao je, sugerišući da su mnoge informacije ostale skrivene od javnosti. Ta tvrdnja otvara pitanje transparentnosti i načina na koji se ratni snimci koriste i tumače.
Šira slika: pravda i pomirenje
Slučaj Pere Petraševića pokrenuo je diskusiju o odgovornosti za ratne zločine i o tome kako društva nakon rata mogu ići dalje. Priznanje krivice, ma koliko rijetko, može biti prilika za suočavanje s prošlošću.
Izvor navodi da njegovo izlaganje i izraženo kajanje mogu poslužiti kao upozorenje budućim generacijama o opasnostima nacionalizma, mržnje i rata. Za izgradnju povjerenja među narodima u regionu važno je, kako se ističe, uključiti sve aktere: žrtve, društvo i pravosudne institucije.
Treba napomenuti da se navodi iz ovog teksta zasnivaju na izjavama samog Petraševića. Izvor ne precizira sve okolnosti zločina niti kada i gdje su pojedine izjave date.
