Dok temperature rastu, građani Srebrenika ponovno ulaze u ljeto suočeni s višegodišnjim problemom – nema vode, ali računi stižu redovno. Već početkom juna krenule su redukcije, a sve ukazuje na to da će ovo ljeto biti još jedno u nizu – bez rješenja, bez odgovornosti.
Slavine su suhe, a voda kada i dođe – često je neupotrebljiva, mutna i nesigurna za piće. I pored toga, građani svakog mjeseca dobijaju visoke račune, dok iz ViK-a stižu tek štura saopštenja i apeli za “racionalnu potrošnju”.
Prošlog ljeta stanovnici Srebrenika su se snalazili kako su znali – kupali se flaširanom vodom, čekali satima da napune kantu, a iz institucija nisu stigla nikakva konkretna rješenja. Nakon svega, očekivalo se da će nadležni konačno reagovati i pripremiti konkretan plan.
Umjesto toga – opet isto. Redukcije, tišina, visoki računi i obećanja koja već godinama nemaju pokriće.
Građani s pravom pitaju: Gdje su sada oni koji su tražili glasove? Gdje su rješenja koja su obećavali?
Ovo se ne tiče samo jednog čovjeka. Ovo je odgovornost svih – pozicije, opozicije, vijećnika, onih koji koče svaki pokušaj promjene iz ličnih interesa.
Ovo nije problem od jučer. Ovo je višedecenijski nemar koji je postao “normalan”.
Voda nije luksuz. Voda je osnovno ljudsko pravo.
A ono što se događa u Srebreniku je sramota, nebriga i otvoreni bezobrazluk!
Građani Srebrenika zaslužuju jasne odgovore i hitna rješenja – ne još jedno ljeto znoja, žeđi i računa za ono čega nema!
